Florija ne gleda u kalendar, ona gleda u sunce.
Florija voli da se šeta gradom u svojim novim sandalama koje neko tek što je odbacio.
Florija dođe kod mene da je fotografišem pa stavi ponosno slike na fejsbuk.
Niko od Florijinih prijatelja odatle se ne pita zašto je ona u majici i sandalama u novembru već joj pišu ispod slike kako je lepa i slično.
Kada odemo posle u Opštinu kod školske inspektorke iz Ministarstva prosvete da se pred komisijom izjasni da li će nastaviti da ide u školu, jer skoro da uopšte ne dolazi, svi pedagozi i činovnici tamo čude se i negoduju što je Florija bosa.
Florija im kaže kako joj nije hladno.
Kada je ubede da treba da nastavi školu, Florija je zbunjena na kratko.
Kada opet izađe napolje na sunce, Florija sve to brzo zaboravi.
Samo ja ostanem zamišljena i rasejana da hodam pored nje pa se Florija trudi da me oraspoloži, dok ubrzo ne zaboravi i na mene jer mora da gleda u sunce.
Florija
